JE LI ZEMLJA OKRUGLA ILI RAVNA PITANJE JE SAD ?

Na Internetu sam otkrila gomile sajtova koji tvrde da je Zemlje ravna k’o tava. Navode stotine dokaza da naša planeta i nije planeta već disk pokriven kupolom, da se ne kreće nego je statičan, da je gravitacija laž a elektromagnetizam priroda svemira, da je Einstein prevarant a Tesla genije, da je Sunce malecko i blizu, da su astronauti glumci i da čovjek nikada nije bio na Mjesecu, te da oko Zemlje ne kruži niti jedan satelit. Ukratko, da je sve što znamo o svijetu u kojem živimo jedna velika prevara.

Objašnjavaju da je Sjeverni pol u centru diska, a da ga Južni okružuje sa svih strana. Brodovi i avioni idu u pravcu istok-zapad pa mogu vjerovati da kruže jer i kruže. Međutim, nisam imala pojma da nikada nitko nije obišao Zemlju u pravcu sjever-jug. Naime, neka vojna sila najstrože brani svaki imalo dublji ulazak na Južni pol i njegovo istraživanje. Stoga nitko ne zna kako on izgleda. Ljudska noga nije kročila u njegovu dubinu. A ni neće sve do 2040. jer neki tamo Zakon tako propisuje. Stoga je upravo Južni pol za ravnozemljaše najveća enigma.
Imaju dvije dominantne teorije. Prva kaže da je taj pol neprobojni ledeni zid prema rubu Zemlje. A druga kaže da je Južni pol beskonačan. To bi značilo da je, poznata nam konfiguracija oceana i kontinenata Zemlje, tek točka jednog polja bjeline u čijoj se beskrajnosti gubi razlika između fizičkog i eterskog, materijalnog i mentalnog. Hm… U glavi… Mrak… Pad sustava… Smak svijeta. (Babuška u meni zgrožena je ovom idejom. S obzirom da u njoj izaziva jezu, odbacuje ju kao eksces grupe čudaka. Internet je ionako prepun frikova koji pokušavaju na sve načine biti zanimljivi, ne bi li se dokopali neke love. A babuška nije naivna. Ona ne dopušta da po njezinoj slici svijeta itko prčka i nešto mijenja. Sve treba biti kako je i bilo. Neš’ majci…

Međutim, ovdje nije riječ o par stotina onih koji vjeruju u sve to. Riječ je o milijunima ljudi koji se udružuju u svjetski pokret “Modern Flat Earth” i zahtijevaju od Obame i drugih svjetskih vođa da im se prizna istina, za koju navodno tajna društva, oduvijek znaju…
S druge strane, boginja me pita: kako znaš da je Zemlja okrugla? Pa znam, učili su me u školi. Imam i fotografiju na atlasu koju je snimila NASA. Doduše, izgleda da postoji samo ta jedna fotka Zemlje iz svemira!?!? Ali to je čist’ dovoljno! No, boginja u meni i dalje svrdla. Jer zna da ne znam da je Zemlja okrugla. To je samo ideja koju su mi prenijeli, na koju sam se navikla, povjerovala, prihvatila i postala. I to je tako sa svim drugim idejama o kojima nemamo baš nikakvo iskustvo ili neki drugi izvor informacija – osim strogo kontroliranog obrazovnog jednoumlja. Jer, kako bih ja mogla znati je li Zemlja stvarno okrugla? Kako bih mogla znati je li Zemlja ravna? Obrazovanje nije od mene tražilo da znam, nego da budem pristojna i prihvatim servirane mi ideje, te ih potom, bez suvišnih pitanja, kao diktafon ponovim na ispitu, ne bih li dobila diplomu iliti dozvolu za opstanak u matriksu. Jer obrazovanje ne daje znanja. Nego ideje. A ovaj ekstreman slučaj pokazuje do koje smo mjere poslušno poistovjećeni s njima. I to ne samo s jednom idejom, nego sa stotine i tisuće njih…

Na pitanje „tko sam“, većina vjeruje da su osobe, specifične po tome što su se u njima razne tuđe ideje posložile na osobite načine. Pa sam ja ovakva, a ti onakva. A zapravo, u svemu tome nema nas. Stoga držim, da u pričama poput ovo, nije najvažnije pitanje: je li Zemlja okrugla ili ravna? Jedino važno pitanje je – a gdje sam ja u svemu tome?
izvor: Put boginje/alternativainformacije.com